Moja djevojka živi u inostranstvu.I kao većina ljudi sa Balkana koji odu preko grane, i ona radi za firmu čišćenja.Većina tih istih ljudi kad dođe nazad u svoj kraj prosipa priče o fakultetu, o poslu advokata, doktora, inženjera, itd.Jednom je moj prijatelj pitao moju djevojku čime se bavi.Ja sam pretrnuo, a ona me tada pogleda i reče pred svima : … 😢
Moja draga živi u inostranstvu. Štaviše, kao veliki broj ljudi sa Balkana koji ide preko branše, ona takođe radi u organizaciji za čišćenje. Ogromna većina ovih ekvivalentnih pojedinaca, kada se vrate na svoje mjesto, prosipa priče o koledžu, o tome koje su izradili pravni savjetnici, stručnjaci, inženjeri i tako dalje. Kada je moj saputnik pitao moju dragu kako sastavlja kraj s krajem. Očekivao sam da bi trebao lagati. Kao što sam ponekad i radio kada sam dobio neke informacije o njoj. Izjavio je da ne razumije šta radi. Rekla mu je s velikim smiješkom i radosno da čisti. Domaćica. Cijela organizacija je gledala jedna na drugu, a ona je nastavila. ” Ne radiš ništa? Štaviše, ne moraš. Pred kraj mjeseca imam besprijekorno lice, pun novčanik, osmijeh, uprkos činjenici da su mi ruke s vremena na vrijeme neuredne, a ipak lice i duša nisu.” Bilo mi je tako drago zbog nje. Bilo mi je neugodno zbog sebe i svojih pratilaca. Pokazala mi je značajnu ilustraciju.” Izvor: BalkansPress
