“Moj muž je insistirao da idemo na rođendan…”

“Moj muž je insistirao da idemo na rođendan…”

Moja druga druga osoba je tražila da idemo na rođendan njegove mame uprkos činjenici da sam tada bila trudna u 9. mjesecu, oko 10 dana do termina.

Njegovi roditelji žive skoro 150 km od nas i molio sam ga da ne ide, ali bez kraja. Okupili smo se i otišli. Međutim, oko 10 minuta nakon toga počeo sam da se osjećam nenormalno i to je tačka u kojoj mi je puknuo vodenjak. Mnogo tečnosti se prosulo po sedištu, a kada je moja druga žena to shvatila, brzo je stao i, besan zbog činjenice da sam mu izbrisala sedište, udario me tako snažno da su mi navrle suze.

Bilo mi je žao zbog sedišta i tražio sam da me odvede u kliniku, ali… Zaista jeste

Napredovao sa sljedećom STRANICOM — – >>>>

Moja druga druga osoba je tražila da idemo na rođendan njegove mame uprkos činjenici da sam tada bila trudna u 9. mjesecu, oko 10 dana do termina.

Njegovi roditelji žive skoro 150 km od nas i ja sam ga molio da ne ide, ali svejedno bez kraja. Okupili smo se i otišli. U svakom slučaju, oko 10 minuta nakon toga počeo sam da se osjećam čudno i to je tačka na kojoj mi je puknuo vodenjak. Mnogo tečnosti se prosulo po sedištu, a kada je moja druga žena to shvatila, odmah je stao i, besan zbog činjenice da sam mu izbrisala sedište, udario me tako snažno da su mi navrle suze.

Bilo mi mu je žao zbog sedišta i tražio sam da me odvede u kliniku, ali… on je tada sam sebi otvorio ulaz i savetovao me da se borim za sebe i da pod pretpostavkom da sam uništio njegovo sedište, ne bi mi trebalo moje majčin rođendan po istom principu. Bio sam šokiran, mislio sam da se šali, a nakon toga me je u pravom smislu riječi izgurao iz vozila na asfalt uz riječi ZAPRAVO TREBA DA OVDJE zatrudneš potomstvo i da mi potpuno uništiš vozilo…

Tako mokra, sjedila sam na šetalištu, plakala, nisam imala pojma šta i kako, gdje… zapravo nisam imala mobilni telefon da nekoga nazovem, s obrazloženjem da mi druga druga ne dozvoljava da imam jedan. U tim minutama sam počeo da gubim poverenje, uverenje da ću na ovaj ili onaj način stići do hitne pomoći, kroz glavu mi se motalo 1.000.000 mračnih razmišljanja, a zatim se vozilo koje nisam poznavao zaustavilo blizu mene, izuzetno snažno , a mladić je dobio zauzvrat, sav naglašen. Objasnio sam mu da začećem potomstvo, a on me uhvatio i smjestio u svoje vozilo i brzo odvezao do klinike. Nakon što sam začeo potomstvo, dočekan sam u sobi sa gomilom ruža, gomilom poseta, stiska, lisnate hrane od tog mladog momka, da, pod pretpostavkom da mi je u bilo kom trenutku bilo šta potrebno, moram da idem napred i stignem do njega i njegov broj telefona.

Vjerovatno je vjerovao da sam odvojena od svih ostalih, da nemam nikoga… Prošlo je 90 dana od tog trenutka, potpuno ista stvar se desila i sa mojom boljom polovinom, svaki dan mu šamaram za “dobar dan” Nemam pojma, sve češće razmišljam… međutim… Razmišljam da pozovem tu osobu, da li bi bilo dobro da mu kažem sve, nemam pojma, možda je u tom trenutku osetio nešto drugo prema meni, možda bi odao priznanje meni i mojoj ćerki… štaviše, možda zamišljam sve u svojoj žudnji da nađem izlaz iz ovog prokletstva :(…

Imam samo 22 godine, u suštini sam preterano mlada da bih nastavila, čini mi se kao zauvek, kako se moja druga osoba ponaša prema meni svakog dana u nedelji. Gospode pomiluj me.. MOJ ZNAČNIJI ME UBIO!!!”

admina