“TI SE NE SEĆAŠ DA SI ME RODILA, A JA SAM TE PUNO VOLEO” Malog Borisa majka ostavila u sirotištu, on joj poslao pretužnu poruku
U trenutku kada je Boris, koji je tada imao devet godina, ispričao kako zamišlja raspravu između njega i majke koja ga je ostavila u skloništu, cijela Jugoslavija je plakala. Ljudi su plakali ne samo zbog njegove neplanirane iskrenosti – one dječje – već i zbog njegove teške sudbine.
“Ogromne poteškoće malog Borisa” je narativna emisija popularnog Dragana Radulovića koja će biti vezana za ceo život. U njemu je najdraži stvaralac mladih razgovarao sa devetogodišnjakom iz skloništa Bijela. Mali Boris je svojom biografijom, nevinom istinitošću i neposrednošću, kao i preranim razvojem koji imaju glavna djeca koja su odrasla bez staratelja, shvatio kako da prevlada posmatrače.
Snimak njegove i Draganove rasprave, tako neposredan, delikatan i očinski, i danas je zaštićen i dat ozbiljnim oblastima snage za slično kao nekada davno snimljen.
Video prikazuje samo njih dvoje kako razgovaraju o životu bez roditelja. Nadalje, Dragan u jednom trenutku kaže malom Borisu ako treba nešto da izrazi mami, da razgovara, kao da je ona tu:
Zdravo mama, sviđa mi se ovo. Upravo ću se predstaviti. Majko, da li me poznaješ? Prema njenim riječima, “nemam pojma.” Zaista, onda, u tom trenutku, dođi da ti nešto javim. Ti, majko, ne sećaš se da si me rodila. Ostavio si me. Plakala sam za tobom zbog toga koliko sam te voljela. Moje suze su bile ovoliko. Volim i ja tebe. Volim te majko, ali u potpunosti dođi i upoznaj se. da me vidi i proceni. Pod pretpostavkom da sam ja tvoje dijete. Dođite prijatno. Pokušajte da se ne sramite. Računajte se i sve mi raščistite, i sve će to biti divno i neverovatno – kaže mali Boris, bez suza, bez ljutnje, bez prezira.
– Takođe, da li bi zvao oca – pita ga Dragan.
– Tata? Prvo bih ga nazvao telefonom. Zvrrr. Zdravo tata. Srdačno dobrodošlo dijete. sta se desava sa tobom? Evo, oče, snimam se. Takođe, iz kog razloga biste rekli da snimate sebe? To je način na koji govorim o svom životu. Dragan me snima, a prisutni su i drugi ljudi. Snimaju me kako sam prošao svoje vreme na zemlji – kaže Boris.
Blagoslovljena su djeca koja su imala strica Dragana. Samo je Draga Radulovi radila i radila stvari za djecu kao ona. Zauvek će ostati čika Dragan, a danas je jadan komad što mladost nema legendu, pisca, nekoga ko ih shvata kao on.
Štaviše, Dragan Radulovi je bio crnogorski dječiji pjesnik, slikar, dokumentarist, urednik lista “Slovo” i organizator brojnih dječijih književnih i muzičkih festivala. Njegovi soneti su važni za neophodno školsko čitanje.
“Strmoglavi”, “Nismo odavde”, “Krpapljene pelice”, “Planeta mlada”, “Nemoj ovo nikome pričati”, “Kako ćemo sa nama”, “Krilati mladići”, “Leptir na crnom vrhu”, “Moram da se vratim kući”, “Zaista, neću”, “Klinac sa zelenim krilima”, samo su bitni za njegove knjige. On je također osvajač raznih počasti i priznanja za stihove.
Povezivalo ga je ogromno srce koje je dobronamerno pružao deci, kao i omladinske narativne emisije, na primer, “Ljubica ljubičica”, “Kolijevka”, “Oštre poslastice” i “Velike neprijatnosti malog Borisa”.
Kurir.rs/blic
