SRPSKI ROMEO I JULIJA,KRENUT CE VAM SUZE NA OCI
“Sarajevski Romeo i Julija”, Srbin Boko Brki i muslimanka Admira Ismi, umrli su prije gotovo tri desetljeća.
Priča o muslimanki Admiri Ismi i Srbinu Boki Brki digla je cijelu regiju na noge. Postala je simbol ne samo tragične ljubavi nego i vjernosti do kraja. Na Vrbanja mostu u Sarajevu 18. svibnja snajperska vatra ugasila je veliku nadu. Bili su mladi i zaljubljeni, iako su bili različite nacionalnosti u vrijeme kada je bilo gotovo nemoguće vjenčati se i pobjeći od nepodnošljive stvarnosti.
Boko i Admira Ismi 1993. godine donijeli su odluku da napuste ratno Sarajevo i odu u obećanu zemlju, gdje će bez ograničenja uživati u ljubavi i mladosti.
KAKO SU SE USPOREDILI?
Na sarajevskoj Olimpijadi su se upoznali, a njihovo prijateljstvo je vrlo brzo preraslo u ljubav koja je potrajala i nakon granatiranja glavnog grada BiH. Boko je zbog nje odlučio ostati kada je počeo rat, a Admira je odlučila otići zbog njega.
Jednog sunčanog 18. svibnja dvoje mladih ljubavnika krenulo je u oslobađanje sela Grbavica, koje je u to vrijeme bilo pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Obojica su imala po 25 godina. Unaprijed je posrednik dogovorio da ni jedna strana neće pucati dok Admira i Boko prelaze most.
Strategija je savršeno funkcionirala, a mlade ljubavnike dočekala je šarmantna slika budućnosti. Snajperska vatra padala je na simbole vječne ljubavi dok su prelazili Vrbanski most držeći se za ruke s Admirom, koja je povremeno poskakivala i smješkala se s njima. Prodrlo se vedro sarajevsko nebo.
Boko je prvi pao i odmah mu je život oduzet. Amira je sljedeći metak pogodio dva koraka od njega. Teško ranjena djevojka posljednjim je snagama dopuzala do mrtvog Boka i ubrzo preminula zagrljena s njim.
Tijela nesretnog para ostala su devet dana na Vrbanja mostu na “ničijoj zemlji” jer su međunarodne snage odbile pomoći u njihovom uklanjanju, a nijedna zaraćena strana nije smjela reagirati iz straha one druge. Tijela je konačno uklonila Vojska Republike Srpske deveti dan.
Pokopani su u Lukavici, ali su Admirini roditelji 1996. godine zatražili da se njihova tijela prebace na sarajevsko groblje Lav. Odobrenje za ovu akciju dobila je i od Bokove majke.
Tko je odgovoran?
Edin Garaplija, bivši pripadnik bošnjačke tajne službe AID, posvjedočio je u Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu da su za smrt Boke i Admire krivi pripadnici prikrivene muslimanske terorističke organizacije “Eva”. Kako piše Istorijski zabavnik, Garaplija je za ovo ubistvo optužio Dragana Oića, pripadnika ove jedinice, i Nedada Herendu, koji je neko vrijeme bio šef “Ševa”.
Činjenica je da istraga nikada nije provedena, nitko nije odgovarao i nitko pouzdano ne zna što se dogodilo.
Tragičnu priču o dvoje ljudi koji su htjeli napustiti grad u kojem je vladalo ludilo, CIJELI SVIJET OPALOKOVAO, prvi je svijetu ispričao američki novinar Kurt Schork, čija je želja bila da bude pokopan u blizini Bokinog i Admirinog groba. Dio njegovog pepela položen je uz grob nesretnog sarajevskog para u Istorijskom zabavniku nakon što je preminuo dok je izvještavao u Sierra Leoneu.
Dokumentarni film “Romeo i Julija u Sarajevu” nastao je u produkciji CBS-a 1994. godine. Jedna pjesma na albumu “Radovi na cesti” Banranjenog Puenja nosi jednostavan naziv “Boko i Admira”.
Njen refren pjeva: “Kakva Julija, takav Romeo, nitko se tako volio nije i neće dok Miljacka teče.”
