“SIN NE GOVORI SA MNOM JER SAM TRAŽILA SPRAT ZA ĆERKU”: Mnoge žene u Srbiji se ODRIČU NASLEDSTVA, a ne znaju jednu BITNU STVAR

“Nekada sam imala sve, bila sam žena, sada sam sluškinja. Moj tata je ustupio kuću i imanje mojoj bračnoj drugoj, ne bih ni blizu da nešto izrazim iz sramote. Moja bolja polovina je jako pijem, a moje dijete ne razgovara sa mnom, jer sam tražio da moja bolja polovina ustupi pod moje djevojčice.

Pod pretpostavkom da ste smatrali da se radi o nekoj priči iz davnih vremena, vi ste van baze, rekla je načelnica za bezbednost kapitala Brankica Janković na otvaranju skupa „Pravo na nasleđe“. Svoju lokaciju otvorila je izjavom u kojoj je dalje izrazila da se ne radi o tome da staratelj dobije beneficije i ko se u tom smislu ne osjeća “kao kod kuće”, uz značajnu napomenu da je priča tekuća.

Pokušajte to ne PROPUSTITI

SRPSKA Gospođa predala zaostavštinu za dobrobit SVOG brata i sestre Sada je odlučila da otkrije sve, razgovarala o iznudi: Rekao mi je ‘Pod pretpostavkom da uzmeš nešto…’
Obmana je da su takvi modeli relikt prošlih vremena, dodaje.

Njime je magistrat predstavljao mjesto dame u ciklusu zaostavštine. Ujednačenost je, navodi on, službeno osigurana, međutim okolnost je potpuno jedinstvena: dame koje ne opozivaju zaostavštinu muškim rođacima, u pravilu svoju braću i sestre, izložene su omalovažavanju i osuđivanju, otpuštane i – možda najmanje primetno – razočaran.

dama
Fotografija: SHUTTERSTOCK
On kaže da još uvijek postoji tenzija iz lokalnog područja da se dom prenese na njegovog brata ili sestru, te da su takva utvrđena uvjerenja problematična i sporo se mijenjaju.

Krilatica su podaci (o slobodama)“, ocenjuje Janković.

“Koji nivo gospođa koje su oduzele zaostavštinu svom bratu i sestri shvataju da se time odriču prava na socijalnu pomoć? Imaju li pojma da njihovi mladi dodatno za sva vremena gube pravo na tu imovinu odbijanjem? Da li oni to razumiju? ovo ne samo da poriču potomcima sklonost da su oni od suštinskog značaja za maminu porodicu, već radije prenose u narednim godinama one neobične primjere koje djeca nesvjesno priznaju?”, upitala je ona.

Priručnik za regulaciju naslijeđa

Na sastanku je predstavljen i priručnik za pravo na zaostavštinu. Istaknuti podatak je da više od 44% žena u Srbiji ne priznaje svoje nasleđe, ili ga negira za muške rođake, dok, opet, 0,5 odsto muškaraca to čini.

Među ključnim stvarima istaknute su razlike između “neodobravanja” i “odricanja od zaostavštine”, o kojima je načelnik govorio.

“U trenutku kada namjerno predate svoju zaostavštinu za drugu osobu, zauvijek gubite pravo na to naslijeđe, a samim tim i vaši glavni korisnici. U ovoj situaciji gubite i pravo na socijalnu pomoć”, kaže pomoćnica.

Stara dama, pod stresom, tuga, sažaljenje
Fotografija: SHUTTERSTOCK
“U slučaju neodobravanja zaostavštine, vaši korisnici zadržavaju mogućnost da umjesto vas pribave dio za koji ste dali objašnjenje da ga ne priznajete. Na taj način, ako izjavite da ne priznajete naslijeđe, vaša djeca vas zamjenjuju i oni postaju korisnici, a ne vi“, izraženo je da ima efekta.

Ono što je posebno istaknuto na skupu su odgovori mladih dama, pregledani u gradu Beogradu. Složili su se da će napustiti stečenu imovinu.

„Osjećam da tatinu imovinu treba prenijeti na brata i sestru“, rekao je jedan od ispitanika, pokazujući generalno riješenu prednost stvarnim odabirom riječi.

Zbog ovoga i uporedivih modela, ocijenjeno je da je došlo do repatrijarhalizacije društva, svojevrsnog relapsa u pogledu sloboda.

Jedna od članica skupa, Plamena Halačeva, postavljena na vrh Odredbe EU u Srbiji, rekla je da je uznemirujuće čuti modele o kojima se govori sudija za prekršaje.

supruga, Tuga
Fotografija: SHUTTERSTOCK
Norveški diplomata Kristin Melsom se također slaže, ističući da su slobode dame osnovne slobode.

Ipak, informacije od pomoćnika se fokusiraju na nejednakost u slobodama. U skromnom broju slučajeva (9,1 odsto) provincijalne dame žive na sopstvenom imanju, a 88,5 odsto na tuđem. Samo u 2,4 posto slučajeva je zajednička imovina.

Govoreći o ustaljenim perspektivama, sudija je takođe pomogao da zapamtimo maksimu, ohrabrujući nas da je prihvatimo uz malu, ali ogromnu promenu.

“Sada je pravo vrijeme da se promijeni ono što je nekada bilo: djevojka – tuđi dom. Dobiti drugu izreku nije strašnije: žensko dijete – puna kuća, bez obzira da li je u njoj bila samo jedna mlada dama”.

Kurir.rs/Telegraf