SEDAM JETRVA I 43 DJECE ŽIVJELO JE U JEDNOJ KUĆI U BOSANSKOM SELU
U jednom bosanskom domaćinstvu bilo je 43 djece i 7 djece, a svi su funkcionirali kao cjelina i nikad se nisu svađali.
Javnost je oduševio obiteljski život naše pjevačice koja ima osmero djece, a njih desetero živi u stanu na Novom Beogradu. Priča jedne bosanskohercegovačke obitelji pokazuje da je sve moguće, iako su mnogi izjavili da je danas živjeti u velikoj zajednici veliki izazov.
Naime, u velikoj zajednici skladno je živjela jedna obitelj iz Brestovskog kod Kiseljaka. U staroj bosanskoj kući bilo je 43 djece i sedam udovica. Kuća još uvijek stoji, ali je znatno ostarjela i zahtijeva renoviranje. Za ovu kuću vežu se mnoge intrigantne predodređenosti i priče, izvještava pisac Alen Avdić.
Rezidencija je stara više od 300 godina. Bilo nas je sedmero i 43 od sedmero djece. – Nikad u ovoj kući nije bilo tučnjave ni svađe! To kaže jedna od sestara.
Danas koze uglavnom ne koegzistiraju jedna s drugom, međutim u ovoj skupini vozila koze u jednoj kući bile su kao jedna i nikad se nisu svađale.
– Tamo sam začet i ostario. Nikada nisam primijetio da je sedam jetara prethodno bilo bijesno jedno na drugo. Možda je i postojao kontakt između njih, ali se to nije vidjelo – smislio je Marijan.
Ova je kuća imala puno članova, ali nikada nisu imali problema s dobivanjem dovoljno hrane. Svatko je bio zadovoljan onim što je imao jer se uvijek znao snaći.
– Pita od krumpira, juha i to je sve. Kome koliko iz kontejnera. Mi smo onda pobjegli, razmazujući kruh i mast.
Sama sam napravila odjeću za svoju djecu i sebe. Prije ste na neki način bili zadovoljni – to nije morao biti novac – i nasmijani. Osim toga, dok smo jeli, roditelji su s nama razgovarali za stolom.
Djeca su od malih nogu imala odgovornosti i obveze, a sve se rješavalo dogovorom.
– Djeci puno znači da se s njima razgovara i da se ne boje roditelja; iako je mama bila stroga, nikad se nismo brinuli za njih. Bili smo poštovani, ali i slobodni. Određeno je tko će čuvati krave, ići u crkvu i školu – mama je bila organizator obitelji.
Oni nastavljaju podržavati jedni druge i funkcioniraju kao cjelina unatoč činjenici da je život svakog od njih odveo na svoju stranu.
– Tome su nas učili kao djecu, pa se rano naučilo. Uvijek su nas podsjećali da se jedni prema drugima odnosimo s poštovanjem. Čak i ako postoje nesuglasice, one se ignoriraju i opraštaju. Također nikada nismo imali problema sa susjedima.
