Priča: Jednog jutra je ženu probudila buka iz dnevnog boravka
Jedno jutro, žena je bila iznenađena kada je u dnevnom boravku ugledala muža, iako ga nije očekivala s obzirom na to da je sinoć bio na putu s kamionom.
“Zašto nisi donio svoje stvari?” – upitala je žena, zbunjena.
“Ovaj put nisam ih donio. Došao sam samo da razgovaram.” – odgovorio je muž.
Žena je bila zbunjena, pitajući se o čemu sada želi razgovarati, posebno nakon što su se posvađali prije njegovog odlaska na put i danima nisu komunicirali.
“Želim ti reći koliko mi je žao zbog naših svađa i grubih riječi koje smo izgovorili. Želim da znaš da te jako volim. Posljednjih dana želio sam te nazvati tisuću puta, ali ponos i inat su bili jači od želje. Molim te da mi oprostiš.” – rekao je muž.
Riječi su ugodno iznenadile ženu, koja se približila mužu.
“Želim da znaš koliko te volim i koliko sam ponosna na tebe. Molim te da i ti meni oprostiš ako sam ikad bila nepokaziva ili te povrijedila svojim riječima ili ponašanjem.” – odgovorila je žena.
“Ti i naša djeca ste mi najvažniji u životu, i bez obzira na sve, uvijek ću biti uz tebe. Znam da će put do pomirenja biti dug, ali želim ga proći s tobom.” – rekao je muž, poljubivši je tiho.
U tom trenutku zazvonio je telefon.
“Dobro jutro. Nažalost, moramo vam priopćiti tužnu vijest. Vaš muž je rano jutros poginuo u prometnoj nesreći.” – rekao je glas s druge strane.
Žena je bila zbunjena jer je upravo razgovarala s mužem, no nakon što je pretražila cijelu kuću, shvatila je da muža nema. Bol i tuga su preplavile njeno srce dok je shvatila da je to što je doživjela bila samo vizija i poziv duše njenog muža, opraštajući joj se.
Poruka ove priče je da trebamo voljeti i poštovati svoje najdraže dok su s nama, jer nikad ne znamo kada će biti posljednji put.
