POGLEDAJTE “SINOVI, ZASTANITE, ČEKA VAS NEUTEŠNI OTAC LJUBOMIR” Penzioner dao u novine pismo za decu koja mu više ne dolaze, cela Srbija čita
U duboko osobnom pismu svojim sinovima, Ljubomiru ili Ljubomiru, postavio im je jedno izravno pitanje: “Gdje ste?”
BEOGRAD – Cijeli život težimo boljoj budućnosti, novcu i karijeri. Pritom često zaboravimo na svoje roditelje koji su nam bili podrška kada smo ih najviše trebali.
Zbog toga se pismo srpskog oca čita s velikom knedlom u grlu i suzama koje teku niz obraze. Naime, u duboko osobnom pismu sinovima Ljubomir — kako se zove? — postavio im je izravno pitanje: gdje su?
Gdje su sada, kad je on star, udovac i željan razgovora sa sinovima koji, prema njegovoj priči, nemaju vremena ni za što osim za njega jer je moderan život neizbježan?
Donosimo cijelo pismo koje je Ljubomir objavio na portalu Politike:
Gdje si sada? Koje ste pomake napravili?
Na čekanju sam. Zahvalan sam ti što si došao izdaleka. Čekam da još jednom usporiš. Kratko. Uvijek požurujete stvari. Moraš se odmoriti. I vidimo se opet.
Zagrlite jedno drugo. Slutiš i svjestan si da sunce oca zalazi. da mu se svjetlo ugasilo. približiti se tome. jer predviđam da ću zaspati na neodređeno vrijeme kako budem starija. Moj je red.
Govorim vam, sinovi moji, zbog ovoga. potječu od moje majke i mene, naše duše, duha i krvi. Imajte na umu da. sve dok si živ.
sinovi. Trenutno sam ovdje jer ste vi u prolazu. Pokušajte ne proći a da me ne posjetite. Žuriš u zagrljaj obitelji, znam. Neka bude zadovoljno. To je procedura.
Međutim, sinovi, vi satima vozite i jurite. Ne prestaješ. Ne primjećuješ svog oca. Stop. da me uskoro dođeš vidjeti i zagrliti me. Nasmiješi mi se i razveseli staru dušu. i odmotati. Sinovi, stanite i ovaj put. poželio sam te. I sama sam.
Moja ljupka žena, vaša voljena majka, odlazi rano. Odlazi i više se ne vraća. On putuje na početak vremena. Ostajemo u žalosti. Uvijek su mi u mislima tvoje riječi upućene meni: “Ne vrijedi ni plakati ni suza liti, jer našu majku, svoju ženu, ne možemo vratiti iz trajnog sna”.
Sinovi, zastanite da pogledate, pozdravite i zagrlite.
Stop. Čeka vas izbezumljeni otac Ljubomir.
