POGLEDAJTE ODGOVOR NA PITANJE KOLIKO BALKANCI STAVLJAJU NOVCA U KOVERTU ZA SVADBU

Vjenčanje bi trebalo biti prekrasan dan za zaljubljene ptičice i njihove posjetitelje, u svakom slučaju, mnogi parovi odlučuju poželjeti dobrodošlicu određenim pojedincima da s njima hvale taj dan jer je to njihova selidba, a radije bi da ih nikad ne vide.

Ovakva okolnost može biti vrlo neugodna i za zaljubljene i za posjetitelje, a Limitedova priča o takvom pozdravu zapalila je lokalitet.

Post me privukao ovoj temi da vidim vaš proces razmišljanja. Zanima me kakvi su osjećaji kada vas netko pozove na svadbu? Dakle, ne mislim na najdražu družicu, družicu ili direktnu vezu.

Razmišljam o tim dalekim članovima obitelji, suputnicima i tako dalje koje ste zanemarili da postoje i koje sigurno ne biste pozvali svoje da slučajno niste vi. Što se mene tiče, sliči na nagovaranje u kazamat, radije bih pristao da ozbiljno kopam taj dan nego da ga provedem s gomilom opskurnih pojedinaca (postoji izbor da postaneš pijan i ispadneš volan) .

Osim robe, jako se mučim dati tih 100 eura, a s obzirom na to da malo rijetko idem na vjenčanja (klonim ih se koliko god mogu), tu je i obavezna nabava ormara. Milostivo beznadno, to je mjesto gdje me općenito iritira razmišljanje poput ‘on će se raspaliti u slučaju da ne odemo’, ‘to je očev potez’, i tako dalje, a mi u pravom smislu nikada ne čujemo s tim pojedinaca – glasi prethodno spomenuti čovjekov post na Redditu.

Mnogi su to potvrdili, a klijenti su otkrili da su često izmišljali oproste da ne odu na vjenčanje.

Vjerovali ili ne, radije bih otišao na vjenčanje nego kupio ormar. Do sada sam izmišljao razne razloge, ali u svakom slučaju sam otišao, slučajno da su dalje, povrijedili su me u svakom slučaju, za poklon je dovoljno 50 eura, imam malo, vjeruj da će se svi napiti, malo prošetam, popričam s viškom trijeznima, samo da me vide i pali.

Mogao sam bez odlaska na svadbe ili veselja čak i s ljudima koji su u mojoj blizini. Drago mi je zbog njih, zaista, kako god dogovori, traženje odjevnih predmeta, što je sa mnom. Nisam u blizini svoje obitelji, slučajno da odem, odem poštovati te standardne sate i užasno se iscrpim. Ja sam u pravom smislu usredotočen.

Brat, kruna. Najbolji trenutni razlog za sve, možda ga imate, ili ga ima jedan vaš, ali radije ne biste riskirali, ili vas u biti iritira bezbroj pojedinaca u zatvorenom prostoru. Bez obzira na to imate li malu djecu/odvažne skrbnike, na mjesto.

Ne mogu ne pomisliti da smo kao zemlja postali prilično obeshrabreni. Vidim iz primjedbi, a to je i moj ukupni dojam. Mislim da je standard siromašnih ljudi velika greška. Mnogi se pojedinci zatvaraju u uske krugove, mnoge stvari se gledaju kroz fondove. Imao sam priliku ići na fešte gdje nisam većim dijelom blizu, ali zapravo ne vidim problem.

Klima je konstantno vesela, pojedinci su vam uglavnom ugodni, bez obzira na to vide li vas zanimljivo, hrana je u svakom slučaju odlična, a pod pretpostavkom da imate priliku nešto popiti, bit će mnogo više zanimljivo. Izvanredna prilika da možda upoznate nekoga, vidite tradiciju mjesta u slučaju da odete izvan svog mjesta, proživite dan u lijepom okruženju i budete važni za nečiju sreću. Dajte pojedincima malo inspiracije.

Onaj koji je gunđao o tom pitanju odlučio je odgovoriti.

To nema nikakve veze s fondovima. Ne volim se družiti, samo mi smeta da se zaputim na neko mjesto gdje možda poznajem dva lika starija od 50 godina i gdje ću se zbrisati. Također dotjerivanje, razne stvari. Poznajem mnoge pojedince koji prate njegovu težinu. Najveći problem vidim u pozivanju pojedinaca na objašnjenje ‘sad je pravo vrijeme’, a sve se svodi na sekundu kada se prebroje kuverte. U slučaju da se nismo vidjeli godinama i uglavnom živimo blizu, nemojte me dočekati na vjenčanju, to je osnovno. Onda mi praviš problem jer te moram nazvati, a ti to apsolutno nisi mogao uzeti u obzir na temelju toga što se, zar ne, nisam sjetio da postojiš, koliko se često čujemo.

Nadalje, pod pretpostavkom da ste razmišljali koliko novca Balkanci ostavljaju u koverti, evo odgovora.

Za takav izravni odnos složio bih se da je 100 eura, a iznimno najbližih 200. Ako je slučajno neka ostavljena, dovoljno je 50.
Općenito, dobro sam ako shvatim da će biti mlađa grupa koju ja poznajem, ona postaje slabija s kvalitetom + bazarom. Pod pretpostavkom da je netko blizu 100 eura (200 može biti vrlo blizu), 50 je dovoljno za druge ljude.
Stvarno ovisi o tome koliko je razbijen