ON JE BIO NAJSTARIJI JUGOSLOVEN: Sahranio roditelje, ženu i sina, izrasli mu TREĆI ZUBI, a kad čujete KOLIKO JE IMAO GODINA…
1978. godine, u okviru aktivnosti Terenske revije „Tražimo najuglednijeg Jugoslovena“, pisci su otišli u mjesto Oraš Planje, desetak kilometara od Tešnje, gdje je boravio Meho Hadžić, po svoj prilici najiskusniji stanovnik Jugoslavije. Tada je imao 130 godina.
U trenutku kada su se pojavili, kažu kolumnisti, Meho se srušio na sjedalo ispred kuće i počeo razgovarati kako se sjeća kada je u ovom gradu bilo samo šest kuća, a jedna u Tesliću.
– Imao sam preko 30 godina kada sam bio dobrodošao u razvoj pruge Usora – Pribinić. 1884. godine fabrika je poremetila sve na dijelu željezničke trase prema Tesliću i mora biti uništena. Zamolio sam ih da to izbjegavaju: “Ali, pojedinci, nećete nam uništiti tu kuću, a to podrazumijeva i kruh”, rekao sam. Ostaćemo gladni. Gdje ćemo žito zgnječiti?! – rekao je tada Field piscima.
Meho Hadžić rođen je 1848. godine u mjestu Oraš Planje. Imao je petoro braće i sestara: Mahmuta, Muju, Ahmu, Fehru i Reju i sestru Fatimu. U času komponovanja, svi su bili odavno mrtvi. Mehov tata se zvao Arif, a majka Cura. Proaktivno ih se nije sjetio. Njegova bolja polovina Ajka je 70 godina prije formiranja teksta gurnula kantu u vodu. Imala je pedeset godina. Sa njom je imao dijete Muharem. Nažalost, ugušio se u potoku Usori sa 12 godina.
Meho Hadžić je bio regrutovani specijalista više od 100 godina. Sekao je hortikulturna imanja, sekao drva, a većinu svoje energije ulagao je u brigu o kozama.
Osman Ćorić kaže da je Meho čuvao ovce sa svojim tatom Mehom, koji je 1937. udario kantu. Meho nije služio vojsku. Imao je urođeni deformitet, više ograničenu lijevu nogu. To je razlog zašto je prenio štap.
Meho nikada nije pušio niti pio alkoholna pića. Brinuo se isključivo o kozjem mlijeku, čedaru, kajmaku i pio oštru slatinsku vodu, a kada je bio sa kozama u polju, često je sisao njihovo mlijeko, a ne vodu koju je rijetko pio.
Kako je tada bilo sastavljeno, u tom trenutku, prije dosta vremena, dobio je treći zub. Zanimljivo, tada su svi bili pametni za njega. Mogao je zubima da podigne klinca od 30 kilograma ili mladića.
Prije dosta vremena, kako je Field tada komponovao, ostao je bez ikoga svog. Dobili su ga Mehmed i Rukija Ćorić. Napravili su mu skromniju kuću i predstavili svjetlo. Brinuli su se o njemu, obukli ga, raspalili. U trenutku kada je padao snijeg, Mehmed i Rukija bi svake večeri ustajali dva puta i raspalili vatru. Isticali su njegovu dobrobit.
– Gledajući Mehu, čini se da je bistar, kao da će još jednom otići na zelene livade i progoniti koze – završili su tada novinari Polja.
Prema kasnijim izvorima i tekstovima koji su distribuirani o Mehi Hadžiću, njegov samostrel prouči “Meho Hadžić 1848-1979”, a to implicira da je godinu dana nakon distribucije Fieldovog teksta udario kantu i da je doživio 131 godinu. Dob.
Njegova slika je svojedobno bila i na vrčevima jedne marke mineralne vode iz Tešnja.
(Kurir.rs/Yugopapir)
