Fata došla kući tek ujutro, pa je Mujo ljutito upita:

– Jel’, bona, đe s’ ti do ove dobe?

Fata slegne ramenima:

– Bila kod jaran’ce, zapričale se pa prespavala…

Mujo nazove deset Fatinih najboljih jaranica i niti jedna ne potvrdi priču… Mujo se naljutio pa on sljedeću večer ne dođe kući, i ujutro ista priča. Ljutita Fata sjedne na telefon i nakon desetak minuta dođe sva pokisla u kuhinju.

– E moj Mujo, kak’e ti jarane imaš… deset ih nazvala, osam kaže da s’ prespav’o kod njih, a dvoj’ca da još spavaš!

Bonus:

“Proveo sam deset dana u vikendici”

“Proveo sam deset dana u vikendici. Jedan dan je pas došao do vrata moje kapije, sa ogrlicom, lijep i dobro uhranjen, odmah je jasno bilo da ima vlasnike. Otvorio sam kapiju i ušao u kuću. Pas je ušao, našao mjesto pored vikendice, legao, duboko uzdahnuo i zaspao.

Nakon nekog vremena probudio se, ustao i otišao. Sutradan je opet došao i opet otišao na isto mjesto. Odspavao je oko sat vremena i htio je ponovo otići. Za to vrijeme napisao sam na ceduljicu: “Pitam se tko je vlasnik ovog lijepo odnjegovanog psa, i zna li da svaki dan dolazi spavati kod mene?” Stavio sam ceduljicu u ogrlicu psa i pustio ga.

Sutradan je pas opet došao i u ogrlici mu je bila nova cedulja: “Ja sam vlasnica ovog psa. On živi u kući gdje ima šestoro djece, od kojih je dvoje mlađe od 3 godine. Ona dolazi u vašu kuću odspavati malo. Mogu li i ja doći?”