– Taj dan je premijera boljela noga i rekli su nam da taj dan nećemo raditi. Na kraju je odlučeno da nećemo ići na posao i otišli smo svatko svojim putem. Nakon sat vremena opet sam se čula s Dijanom, telefonom ili u Saleti: Vozaču, program je promijenjen, predsjednica još radi i vidimo se opet u Vladi. – rekao je Milan Veruović, tadašnji premijerov tjelohranitelj filma “Posljednji dan Zorana Đinđića” u produkciji RTS-a i dodao:Jedina neobična stvar tog dana bilo je kašnjenje i šutnja premijera.- Premijer je napustio rezidenciju s više od 20 minuta zakašnjenja, što mu je bilo neuobičajeno. Bio je lijep dan, stajali smo vani i razgovarali s Ružicom koja je došla razgovarati s nama.Otišao je oko 12.30, 12.32. Sjeo je u auto, pozdravio se s nama i taj dan više ništa nije radio. – rekao je Aleksandar Bjelić – vozač.- Obično bi u autu komentirao događaje od prethodnog dana ili pitao mene ili Saleta što se događa, što ima novo. Taj dan nas nije ništa pitao.Dan je prošao u tišini. Naša vožnja od rezidencije do zgrade vlade trajala je oko 5 minuta. Taj dan jedno drugom nismo ništa rekli. – rekao je Veruović.- Prvo sam izašao iz auta i dao predsjedniku svoja jaja.Naslonjen na nju, izašao je iz auta i krenuli smo prema zgradi vlade. Stigli smo do ulaza u zgradu vlade. U tom trenutku sam čuo prvi pucanj, a on je zastenjao od boli. Okrenuo sam se prema njemu i čuo jak udarac. Kad sam shvatio da i dalje pucaju i drže nas na nišanu, vidio sam da mi noga krvari i u tom trenutku sam pomislio da su me pogodili u nogu.Pokušavam prići autu oslonjen na laktove i pronaći zaklon ispod auta. Otvara auto lijevom rukom i ja ulazim. U tom trenutku moj prijatelj ulazi u auto u koji sam ja ušao, preuzima volan i odlazi iz dvorišta. – objasnio je Veruović.Doktor Miljko Ristić bio je posljednji liječnik koji je pregledao srbijanskog premijera Zorana Đinđića i dan kada ga je operirao nakon Đinđićeve smrti pamtit će do kraja života, tvrdi on.Jedan od najboljih srpskih kardiohirurga dr. Ristić, inicirao je Đinđićevu operaciju koja je nažalost završila tragično.- U isto vrijeme iz njega je potekla velika količina krvi. Izvor tolikog krvarenja bila je jetra. Razbio se na tisuće komadića!Dakle, radilo se o vrlo razornom metku koji je ne samo izravno oštetio srce, već je izvršio vrlo jak bočni pritisak na okolne organe, u ovom slučaju jetru. Nije se moglo sašiti. “Razumjeli smo zašto je reanimacija bila neuspješna”, rekao je Ristić i dodao:Cijela operacija nije trajala više od sat vremena. Život pacijentice tada se mogla spasiti hitnom transplantacijom organa, koje tada nije bilo. Objavili smo smrt.