POGLEDAJTE ISPOVIJEST PRVE KOMŠINICE DJEČAKA KOSTE
Znam ga od rođenja, djeca su nam se družila. Nije preostalo ništa za dokazati da bi se takva nesreća mogla dogoditi. Tko je tu kriv? Stalno se pitam: “Zašto”, “Zašto” i “Zašto?” “Što mu se dogodilo?” pita susjeda Dragana Vlahovia, 13-godinjaka koji je u krvavom napadu na Osnovnu skolu “Vladislav Ribnikar” ubio osmero djece i njegova straara.
Tri sličice iz dječjih emisija
Nema ničega na ulazu u potkrovlje što bi pokazalo da je iza tog ulaza klinac smišljao svoj odvratni plan igre posljednjih mjesec dana i da je upravo s tog mjesta izašao s oružjem i komadom papir s imenima suputnika koje je trebao prodati.
Najupečatljivija susjeda obitelji, koja je putovala s njima i voli ga kao vlastito dijete, kaže da nije mogla to prihvatiti kada je čula što je uspjelo.
Nije mi palo na pamet, ni u najluđim snovima, da je to palo na pamet jednoj finoj obitelji kad sam čuo što se dogodilo. Susjed vrišti, plače i doziva me. On izgovara riječi koje ste upravo čuli. Žena čiji unuk ide u istu školu u kojoj se dogodio krvavi masakr prisjeća se: “Bila sam u pidžami, nisam imala snage ni obući trenirku i otići tamo do njih.”
– Razbolio sam se od sažaljenja i jada. Znam ga otkako se rodio. Bez obzira na to kako ga gledate, on je privlačan, visok, privlačan, pametan, sjajna zamjena. U svakom pogledu nadmašuje prosjek, a pobjeđivao je na svakom školskom natjecanju. Bio je i košarkaš. Bio je pomalo šutljiv, ali ni roditelji ni on ne govore često. Znajući da idu na to strelište, znao sam pitati njegovog oca: Zašto ti je to oružje, kad ti je dosta rata?’ kaže za Slobodnu Dalmaciju.
On odgovara: “Kakvi su to roditelji?” kad su ga pitali o tome.
– Kakvi divni, ugodni, neupadljivi pojedinci… Djeca su nam se družila. Nije preostalo ništa za pokazati da bi se takva nesreća mogla dogoditi. Tko je odgovoran za ovo? Pita se je li moguće da ga je otac odveo na tu streljanu i na to ga navukao.
On sumnja da će se obitelj u bilo kojem trenutku vratiti na ovu lokaciju.
Na upit hoće li dječak krvnika biti isporučen i vidjeti ga u objektu, hoće li ga se bojati, rekao je:
Ne, neću! Neću se bojati. Ne… Nekoliko drugih susjeda u zgradi slaže se u jednom: nisu imali pojma da će on pretrpjeti takav gubitak bez presedana.
Fina je ta obitelj, a ono što su dobili je nepojmljivo. Kad bi me vidio u liftu, dečko bi me uvijek lijepo pozdravio i ponudio da mi nosi torbe za kupovinu. “Svi smo u šoku, što da vam kažem”, dodaje jedan gospodin.
Bio je izuzetno pribran, poput malog djeteta. spreman svima pomoći. Do jučer nisam imao pojma da njegov otac ima pištolj. Jedan od prvih susjeda izjavio je: “Nisam mogao ni zamisliti da malog vodi na streljanu.”
