Impozantan broj uloga koje krase bogatu karijeru glumca Aleksandra Srećkovića Kubure rezultat su prije svega njegove posvećenosti profesiji koju je birao veoma rano.

Ovaj stalni član Narodnog pozorišta prvi put na scenu stao je kao muzičar kada je u predstavi “Običan čovjek” kao violončelista uskočio u orkestar koji je izvodio šlagere između činova i prepoznao da je to idealno radno mjesto za njega.

Bijeg iz grada

Glumac je odlučio da pobjegne iz Beograda i da sve više slobodnog vremena provodi na svom imanju u selu Ratina u blizini Kraljeva. Kako je objasnio, u Beograd dolazi samo zbog poslovnih obaveza, dok se trudi da svaki slobodan trenutak provede van gradske vreve.

– Iako sam rođen u Beogradu, u Kraljevo sam se odselio još kao beba jer mi je otac bio odatle. Tamo sam završio osnovnu, srednju i muzičku školu, a u Beograd sam se vratio 1991. na studije. Imao sam 18 godina – rekao je Kubura ranije, prisjećajući se svojih glumačkih početaka.

Pravi domaćin

Kubura očigledno uživa u seoskim poslovima, što se i vidi iz njegovih objava na Instagramu.

Odluku da gradsku gužvu zamijeni seoskom idilom, Srećković je opravdao time što voli tradiciju i prirodu. A u svom domaćinstvu uspješno pravi domaće proizvode, poput rakije, vina, zimnice i još mnogo toga.

– Volim tradiciju, zemlju, otvoren prostor, dobro i prije svega kvalitetno piće. Uživam u tome da radim i da u ruci držim proizvod koji sam od početka napravio. Živim u Srbiji, stoga su rakija i vino bili jedini logičan izbor – rekao je glumac ranije za Kurir.