ZBOG OVG SU DJECA IZ JAPANA VEOMA POSLUSNA
Cijeli planet cijeni to što su roditelji
Japan je zemlja koju mnogi poštuju u svjetlu više faktora, a jedan od najosnovnijih je način na koji se djeca odgajaju.
Osobnost pojedinaca Japana i dalje šarmira cijeli svijet. Svi smo imali dragocjenu priliku čuti kako su odlučni, neumorni, način na koji nipošto ne gube samokontrolu i osjećaj dopisivanja. Također su poznati po svom poštovanju prema drugim ljudima i nevjerojatno teškom poslu.
Takvi su jer su takvi bili kao klinci, a na to su nalikovali kao mladi otkako su im to učili.
Djeca iz Japana su potpuno drugačija od mladih sa Zapada. Oni su umjereni i ponašaju se ugodno, obraćaju pažnju na svoje roditelje i nikada ne polude i nemaju ludih ispada. u čemu je misterij?
Japanci vrijede obiteljskih veza definitivno
Ugodna povezanost među rođacima različite dobi je ta stvar, pored ostalog, Japance čini tako izuzetnim. Ta povezanost između starih i mladih ovisi o dubokoj empatiji i zajedničkoj brizi, koja, tragično, ne bi trebala biti vidljiva drugdje na planetu. Starije osobe u Japanu smatraju se izvorom oštroumnosti i zaslužuju izuzetnu pažnju i poštovanje.
A opet, starije osobe imaju veliku toleranciju i ljubav prema mladima. Stari Japanci rade kao učitelji, a ne kao stručnjaci i ubojice. To je put do međugeneracijske usklađenosti.
Japanci vrijede i poštuju svakog člana svoje obitelji. Istovremeno, imaju izuzetno stroge granice. Na primjer, smatra se nedopustivim da bake i djedovi odgajaju unuke s obrazloženjem da njihovim roditeljima treba više vremena. Obiteljske veze u Japanu nisu s obzirom na “trgovinu administracija”, već na uvjerenje da sve to na ovom svijetu ima svoje mjesto.
Razumijevanje njegovanja
Većina obitelji u Japanu prihvaća da se njegovanje treba temeljiti na spremnosti i razumijevanju. Podizanje glasa djeteta u Japanu jednako je svim preostalim, okrutnim disciplinama. Čuvari u Zemlji izlazećeg sunca vjeruju da držeći se podalje od discipline stvarno pokazuju svojoj djeci kako se družiti sa svijetom i uzeti u obzir tuđe osjećaje.
U slučaju da dijete nije dobro, majka i otac ga odbiju pogledom ili znakom prigovora. S tim u vezi, oni pokazuju da je takav način ponašanja neprikladan. Izrazi poput “povrijedit ćete njega/nju” ili “povrijediti ćete sebe” koriste se za demonstriranje stvaranja problema i rezultata, uz to.
Slično pravilo vrijedi i za slučajeve. Na primjer, u slučaju da dijete razbije igračku, roditelj će reći “počinio si pogrešku”, a ne “slomio si igračku”. Japanci podvlače značaj djela, a ne korisnost teme. Iz tog razloga mladi od početka stječu da znaju o svemu u svakoj situaciji i da se nose sa svime oko sebe.
Najveća misterija je – dostupna energija
Japanci svoju slobodnu energiju ulažu u mlade. Ne razmišljaju o učenju drugačijeg pokreta, već rade sve zajedno. Glavna stvar za njih je izgraditi ozbiljna područja snage za s djecom.
U Japanu je krajnje neuobičajeno da majka upiše dijete u vrtić u slučaju da ima najmanje tri godine. Japanske dame svoju mladež prihvaćaju u pravom smislu, uz obrazloženje da prihvaćaju da takva stvarna bliskost stvara duboke i čvrste veze. Oni također prihvaćaju da blizina majke smiruje djetetov duh. Mame u Japanu su izuzetno svjesne da brbljaju sa svojom djecom.
Odnos s ocem, bakom i djedom u osnovi je isti. U Japanu obitelji stalno zajedno jedu i večeraju, razgovaraju i daju jedni drugima do znanja što im se događa tijekom dana.
Ove obiteljske priče za stolom višestruko se ponavljaju pa se u mladića usađuje osjećaj da ima mjesto i karakter, kao i značaj verbalne korespondencije.
To je temeljno opravdanje zašto djeca iz Japana ne izazivaju situacije. Proživljavaju djetinjstvo u klimi u kojoj su šanse za strašna zaprepaštenja ograničene, a ljubav im nikad nije potrebna.
Odrastaju svjesni da postoji zahtjev koji treba slijediti i da svaki pojedinac ima svoje mjesto i posao. To smiruje njihovu psihu, čini ih susretljivim i pomaže im da shvate da nema potrebe za nasilnom artikulacijom osjećaja.
