DALA SAM OTKAZ KAO KONOBARICA I SADA MALTERIŠEM:
Melisa Borselino (27) svoju je profesiju započela u podneblju gdje počinju brojne ljupke mlade dame: Za šankom. Naime, radila je kao šefica bara, no nakon nekog vremena osjetila je umor zbog kasnih noćnih smjena, pa se ugledala na tatu i pretvorila u zidara.
Tako da trenutno odlazi na građevinske destinacije pune muškaraca i, kako kaže, čini se da još uvijek ne može upoznati nijednog partnera koji bi mogao raditi na terenu poput nje.
– Morao sam napustiti opskrbu hranom jer me to zanimanje uzbuđivalo. Budući da imam disleksiju, ne mogu istraživati računalo, pa su mi izbori bili ograničeni. To je razlog zašto sam počeo razmišljati kako bih mogao dobiti respektabilnu plaću. Štoviše, upalila mi se lampica! – on kaže.
Da budem preciznija, otišla je kod oca Tonija, kvalificiranog radnika s 40 godina radnog staža, da joj kaže koji je najbolji način žbuke. Očito, dame su oduvijek bile važne za razvojni biznis, no ugledavši mladu damu s kosom od 60 centimetara i krivotvorenim noktima, kaže se da djevojka nije obična.
Otac njezinog djeteta od početka je bio iznimno oprezan, pa mu je oslikala šupu kako bi mu pokazala da joj nije problem brinuti se o poslu na poslu.
U trenutku kada sam počeo, nisam mogao pokušati podići vreću materijala. Usput sam se učlanila u vježbaonicu i za pola mjeseca sam shvatila kako to staviti na leđa – kaže. Najteže joj je svladati primjedbe pojedinaca u svjetlu posla kojim se bavi. Znaju joj reći da je pretjerano zgodna za takav zadatak.
Nisam znala da postoji zanimanje za takav posao – napominje ona i dodaje da nema ništa strašno u tome da se bavite gradilištem na kojem rade samo muškarci.
S vremena na vrijeme počnu omalovažavati, no ona je shvatila kako to riješiti, dodaje, imajući na umu da vjeruje da će njezina priča motivirati različite žene da krenu naprijed u svom poslu ako imaju ikakvu želju pokazati što mogu. u industriji kojom upravljaju muškarci. .
– To je u velikoj većini muška stvarnost, ali ne mora biti. Nije bitno tuđe razmišljanje… Bitno je da si ti u svom radnom okruženju veseo i da napreduješ – kaže ona.
Na gradilištu je veselija nego u birtiji, jer ovdje cijeli dan prolazi pjevajući. Rad na razvoju pomogao joj je riješiti se napetosti i prevladati osjećaj zebnje.
– Posao je zabavan, uglavnom se smješkamo i šalimo, pa prilika za povratak kući dođe znatno prije nego što se očekuje – zaključuje Melisa priču o svom poslu.
