Najstariji DNK iz Starog Egipta, koji potječe od osobe koja je živjela prije otprilike 4.500 do 4.800 godina, tijekom izgradnje prvih piramida, uspješno je izoliran i sekvencioniran. Ovaj izvanredan znanstveni poduhvat, koji je rezultirao značajnim otkrićima, detaljno je opisan u studiji objavljenoj u časopisu Nature, prema priopćenju Instituta Francis Crick.
Iako je pokušaj izdvajača drevnog DNK iz Egipta prije četrdeset godina poduzeo nobelovac Svante Pääbo, tek napredak u tehnologiji omogućio je istraživačima Instituta Francis Crick i Liverpulskog univerziteta John Moores da uspješno analiziraju prvi kompletni genom iz tog vremena.
Trgovačke i kulturne veze s Mezopotamijom
Arheološki nalazi ukazuju na to da su postojale trgovačke i kulturne veze između Egipta i Plodnog polumjeseca, regije koja uključuje Mezopotamiju, gdje je tada cvjetala sumerska civilizacija. Iako su istraživači ranije pretpostavljali da su ljudi iz tih razdoblja razmjenjivali robu i grnčariju, genetski dokazi o kontaktima bili su ograničeni zbog otežanih uvjeta za očuvanje DNK.
U ovoj novoj studiji, tim je uspio izvući DNK iz zuba osobe pokopane u Nuvajratu, selu smještenom 265 kilometara južno od Kaira, i koristiti ga za sekvenciranje genoma. Osoba je živjela u prijelazu iz ranodinastičkog razdoblja u Staro kraljevstvo, a sahranjena je u keramičkoj posudi ukopanoj u brdo, što je pomoglo očuvanju DNK jer mumifikacija još nije bila uobičajena praksa.
Genetska otkrića
Analizom DNK, istraživači su utvrdili da su većina predaka ove osobe potekli iz Sjeverne Afrike, dok je oko 20 posto njegovih predaka bilo povezano s Mezopotamijom, posebno s područjem gdje je u to vrijeme vladao Sumer. Ovo je prvi genetski dokaz migracija i miješanja ljudi s ovih područja u Egipat u periodu gradnje piramida.
Dodatno, analiza hemijskih signala u zubima otkrila je da je osoba odrasla u Egiptu. Istraživači su također procijenili pol, starost, visinu, porijeklo i način života na temelju skeletnih podataka. Zaključeno je da je riječ o muškarcu starom oko 60 godina u trenutku smrti, koji se bavio grnčarstvom.
Genetski podaci kao ključ za povijest
– Kombiniranjem svih podataka iz DNK, kostiju i zuba, stvorili smo jasnu sliku o ovom pojedincu. Nadamo se da će budući DNK uzorci iz Egipta pomoći razjasniti točno vrijeme migracija iz zapadne Azije – izjavila je Adelin Morez Džejkobs, istraživačica Univerziteta John Moores i prva autorica studije.
Rekonstrukcija lica i životna priča
Rekonstrukcija lica ove osobe također je izvršena. Linus Girdland Flink, profesor sa Univerziteta u Aberdinu, rekao je da je osoba imala izuzetno interesantnu životnu priču, živeći u ključnom razdoblju promjena u Egiptu. Skelet je pronađen 1902. godine i preživio je bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata, a sada je konačno rekonstruirana njegova priča.
Društveni status grnčara
Profesor Džoel Ajriš, koautor studije, primijetio je da je skelet pokazivao znakove da je osoba bila grnčar, no način na koji je bila sahranjena ukazuje na to da je možda pripadala višem društvenom sloju, što nije uobičajeno za grnčare tog vremena. Moguće je da je stekao viši status ili bio izuzetno vješt u svom zanatu.
